DEFINICIJA I POZADINA
Pojam naučena bespomoćnost potječe iz psihologije, a skovao ga je američki psiholog Martin Seligman. Označava psihičko stanje kod ljudi i životinja kod kojih je naučeno da se ponašaju bespomoćno čak i u situacijama kada im se pruži prilika da pomognu sami sebi. U nastavku je prenesena puna definicija pojma sa izvora enciklopedija.hr:
“Naučena bespomoćnost je pasivno prihvaćanje neugode, bez pokušaja bijega iz situacije ili suprotstavljanja izvoru neugode. Stanje naučene bespomoćnosti proizlazi iz ranijih iskustava živoga bića, koje je izlaganjem bolnoj i/ili neugodnoj bezizlaznoj situaciji naučilo da nad njom nema nadzora. Ta naučena reakcija poopćuje se tada i na one situacije u kojima postoji mogućnost bijega. Intenzitet doživljaja naučene bespomoćnosti ovisi o percipiranim ili pretpostavljenim uzrocima neugode ili neuspjeha, pa će biti veći ako pojedinac drži da je njegov neuspjeh uzrokovan nedostatkom sposobnosti, a ne nekim okolnim činiteljima. Fenomen je utvrdio Martin Seligman 1965. ispitujući proces učenja kod pasa, a u 1970-ima razvio je teoriju koja naučenu bespomoćnost povezuje s nastankom i tijekom nekih oblika depresije.”
Politički potkovanim i aktivnim građanima (pri tome se ne misli na razne uhljebe, stranačke poslušnike ili one obuhvaćene klijentelizmom) ovaj pojam je itekako poznat jer se sve više povezuje sa psihičkim stanjem građana u smislu našeg odnosa sa politikom i ekonomijom. Moguće da je naučena bespomoćnost trenutačno kolektivno psihičko stanje većine građana kako u Hrvatskoj tako i u mnogim zemljama u tranziciji, ali sve više i na zapadu u državama gdje je demokracija već duže vrijeme na snazi. Velika vjerojatnost je da si upravo TI žrtva sindroma naučene bespomoćnosti i zato nastavi čitati kako bi pomogao/la sebi i drugima.
SIMPTOMI I UZROCI
Svakodnevno se susrećeno sa žrtvama ovog sindroma iako toga nismo uopće svjesni. Ponekad se to očituje kroz razgovore koji obuhvaćaju politiku, a sve češće u komentarima na društvenim mrežama vezanih uz vijesti iz politike žrtve se deklariraju svojim stavovima. Ako vam netko (ili ako to činite vi) navodi argumente koji su navedeni u nastavku tada možete biti sigurni da razgovarate sa osobom koja je naučila biti bespomoćna:
- “Uzaludno je protestirati, glasati i boriti se jer se i tako ništa neće promijeniti.”
- “Ne možemo utjecati na promjenu oko nas jer…”
- “Možda je negdje drugdje moguće promijeniti stvari ali kod nas je to nemoguće jer mi smo Balkanci/takvi/onakvi.”
- “Kod nas će to uvijek tako biti i treba se pomoriti sa situacijom.”
- “Najbolje se iseliti iz zemlje negdje daleko, uopće se ne baviti politikom i gledati svoja posla.”
Za sve one koji su realno optimistični i prepoznaju mogućnost za promjenu, razgovor sa žrtvom naučene bespomoćnosti koja iznosi takve i slične argumente može biti izuzetno frustrirajući. Pogotovo u trenutcima kada je pružena prilika i mogućnost za promjenu u obliku npr. nadolazećih izbora ili organiziranog prosvjeda. U takvim prilikama žrtve se još više očituju jer imaju konkretnu priliku za bijeg iz loše situacije (npr. izaći na izbore ili na prosvjed), ali umjesto toga ostanu doma i ne iskoriste priliku za promjenu kako bi pomogle same sebi.
Uzroci stanja naučene bespomoćnosti su razni, ali u kontekstu politike najčešće su povezani sa neobrazovanjem. U mladim demokratskim društvima poput našeg građani često nemaju pojma kako se zauzeti za sebe. U nedostatku građanskog odgoja i edukacije o demokraciji većina ne raspolaže ni osnovnim političkim pojmovima. Velik dio građana spada u generaciju koja je rođena i odrasla u socijalizmu i jednostavno se ne snalazi u novom sustavu u kojemu više nema nekog maršala ili glavne partije da upravljaju sudbinama svojih građana kako ih volja. Ta generacija prenijela je socijalističke vrijednosti i sustav vjerovanja na mlađe generacije tako da dobna skupina ne mora nužno označavati jeli netko naučio ili nije biti bespomoćan u socijalizmu.
Sljedeći glavni uzrok su mediji koji u neproporcionalnom omjeru prenose loše i negativne vijesti vezane uz politiku u usporedbi sa dobrim i pozitivnim vijestima. Preopterećenje lošim vijestima uzrokuje naučenu bespomoćnost koja zauzvrat omogućava još više negativnih situacija u politici (jer građani postaju pasivni i ne bore se za poboljšanje). Loša politika služi kao inspiracija medijima za još više negativnih vijesti iz politike što sve skupa čini jedan začarani krug koji je teško zaustaviti i koji se već desetljećima samo povećava poput trakavice.
TERAPIJA I LIJEKOVI
U skladu sa sustavom osobnog obrambenog mehanizma žrtve se često adaptiraju – prilagode način života kako bi ublažile utjecaj ovog sindroma. To je moguće primjetiti kroz neke od sljedećih reakcija:
- Izbjegavanje razgovora i čitanja vijesti vezanih uz politiku – potpuno zatvaranje i nedostupnost žrtve
- Ekstremno izražen negativan stav prema politici i stanju u društvu koji onemogućuje bilo kakvu daljnju konstruktivnu raspravu
- Iseljavanje iz domovine u zemlje koje pružaju bolje mogućnosti za život i ujedno su na sigurnoj udaljenost od žarišta u kojima je sindrom nastao – naučena bespomoćnost ostaje ali životne okolnosti su olakšane
Ovakvi oblici adaptacije možda pomažu žrtvama da se bolje nose sa problemima depresije koju naučena bespomoćnost uzrokuje. Međutim sve je to liječenje simptoma dok glavna bolest ostaje. Žrtva koja se iselila u i osigurala pristojan život u nekoj drugoj zemlji na spomen domovine i dalje ima isti osjećaj bespomoćnosti i često ni ne pomišlja na povratak. Zato ništa od navedenog ne pomaže u potpunom izliječenju osim u ublažavanju simptoma.
U kontekstu politike ne postoji službeni lijek ili pshološka terapija kako izliječiti naučenu bespomoćnost osim okaniti se idiotizma i postati građaninom. Struktura ovog portala zapravo služi upravo tome: kao terapija i prevencija naučene bespomoćnosti. Jedan od ciljeva VelEx Politics je odučavanje naučene bespomoćnosti, a to postiže sa strukturom i vrstom političkih vijesti koje prenosi kao i građanskim odgojem. Vijesti koje prenosi su samo one koje pokazuju jasnu poruku žrtvama: MOŽE SE. Stare vijest PODSJETNICI su reciklirane vijesti sa MOŽE SE tematikom ali koje su vjerojatno ostale nezapamćene, neprimjećene i utopljene morima negativnih vijesti. Kategorija ŠTO RADITI jasno navodi sve oblike građanskih demokratskih akcija koje je potrebno raditi kako bi se žrtve osnažile kroz djela i počele mijenjati svijet oko sebe, a kategorija APELI jasno poziva određene grupe građana na određenu akciju. Kategorija GRAĐANSKI ODGOJ nudi mnoštvo edukativnog sadržaja koje pretvara idiote u građane, a žrtve naučene bespomoćnosti u osnažene individue koje vjeruju u svoju moć i moć naroda. U svakom slučaju jeste li žrtva ili netko tko pokušava pomoći žrtvama naučene bespomoćnosti oko sebe VelEx Politics je vaša najbolja terapija i krenite se liječiti već danas.
