UGP raste iz dana u dan u svim razmjerima – po broju članova, broju donacija, jačini utjecaja na vladajuće i po podršci poduzetnicima. Sama činjenica da se naš premijer nije udostojio sastati sa predstavnicima UGP-a koja se sa pravom naziva GLAS PODUZETNIKA jer uistinu zastupa glas ogromnog broja poduzetnika u Hrvatskoj koje je okupila u svoje članstvo, sama ta činjenica pametnome dokazuje sve. Kritična masa skuplja se gromovitom brzinom, a trenutna vlada umjesto da radi na partnerstvu i sluša poduzetnike koji svojim radom na kraju krajeva i financiraju vladu, radi protiv poduzetnika i na taj način protiv sebe. Nema bolje argumenta za nastaviti dalje jačati kako UGP tako i sve ostale udruge civilnog društva jer utjecaj je zagarantiran, a moć nezaustavljiva.
OTPOR UGP-U KAO SINDROM KOMUNISTIČKOG MENTALITETA
Zanimljiv tekst o tome objavio je Goran Vojković na Facebook stranici Udruge koji prenosimo u cijelosti:
“Jeste li razmišljali zašto jedna relativno mala udruga, sa svega par zaposlenih i bez stalnog financiranja, kao što je Glas poduzetnika toliko nervira vladajuće?
Svi socijalistički sustavi, a i modeli vladanja nastali od socijalističkih, žive od toga da obuhvate sve segmente društva. Zato su u socijalističkim društvima obrtnici često destimulirani kao “klasni neprijatelji”, jer nisu ovisni o sustavu. Također, seljaci su često “reakcija”, jer živeći na selu i od zemlje nisu toliko ovisni o državi kao netko tko mora kupiti hranu svaki dan.
Sjetimo se, uz Savez komunista imali smo i Socijalistički savez – gdje su bili svi od izviđača preko sportaša do raznih tehničkih udruga, sve je bilo u nekim savezima, savezima organizacija i sličnih, kako bi se u konačnici mogla provoditi državna, partijska kontrola. Bilo imenovanjem ljudi, bilo dozvolama, bilo financiranjem – sve su to bili legitimni, ponekad i suptilni načini. Recimo, ako nisi u savezu organizacija – nećeš dobiti prostor ili pomoć. Osnova svih tih modela je kontrolirati sve segmente društva, makar ta kontrola značila i omogućiti neke povlastice.
Stoga kada se pojavi netko tipa Glasa poduzetnika, kojega ne kontroliraju i koji se ne može potkupiti sitnim sinekurama (neki odbor za 2000 kuna) ili velikodušnošću sustava javne nabave, svi ti socijalistički sustavi osjećaju strah – postoji neki subjekt koji nije pod njihovom kontrolom.
Stoga slušamo sasvim neprimjerene i panične reakcije na sasvim blage i realno bezazlene akcije i komentare poduzetnika o vlasti. Imaju nekoga koga ne mogu kontrolirati, a koji svojim djelovanjem ruši samu osnovu modela vladanja na kojima se temelji svako društvo koje je samo formalno izišlo iz socijalizma, a još je dubokou takvom mentalnom sklopu. – izguravanje nepodobnih i nagrade podobnima. Poduzetnik koji ne ovisi o državi danas je kao klasni neprijatelj u bivšem režimu.
Ništa se tu nije promijenilo. Malo ovi novi glume “nacionalno svjesne” i mašu zastavom na kojoj je drugi simbol. Ali u glavi – oni bi sve državno, pod kontrolom partije i Dragog Vođe. Neovisan poduzetnik, intelektualac, obrtnik ili seljak – tu je defaultno sumnjiv. Nekad klasni, danas partijski, odnosno stranački neprijatelj.”
Bravo Gorane!
