“Bojkot je organizirani gospodarski, društveni ili politički pritisak ili prisila prema kojoj je osoba, poduzeće ili zemlja isključena iz redovnog poslovanja. Danas je općenito bojkot označava i kolektivno odbijanje nekih usluga ili proizvoda. Obično se odnosi na područje ekonomije kroz ne-kupovanje određenih proizvoda ili usluga.” Nastaviti čitati na mreži Wikipedia.
Ovo je sve što za sada piše pod pojmom “Bojkot” na najvećoj enciklopediji koju je ljudska vrsta stvorila. Engleska verzija je puno sažetija, a postoji i poseban popis svih poznati bojkota. VelExPO Global također ima članak o najpoznatijim bojkotima koji su promijenili tijek povijesti. U svakom slučaju bojkoti uz njihovu modernu i obrnutu inačicu buykote predstavljaju jedan od najmoćnijih alata kojim se građani mogu koristiti za mijenjanje svijeta oko sebe a posebice za popravljanje i održavanje dobre politike, javnog sektora i demokracije. O tome svjedoče brojni primjeri kroz povijest ali glavni preduvjet je da su građani u bojkotiranju odlučni i uporni kako bi ishodili potrebnu promjenu. Svima je jako dobro poznata ona stara izreka da “najviše boli udarac po đepu”. To znamo iz vlastitog iskustva i zato su kazne najjače sredstvo za oblikovanje željenog ponašanja. Najčešće je država ta koja nas kažnjava (većina kazni su zapravo tu da nas zaštite od nas samih jer ako zamislimo koliko bi bilo divljanja na prometnim cestama a time i ozljeda i izgubljenih života postane jasno da su brojne kazne dobra stvar), a mi smo kažnjenici ako napravimo određeni prijestup.
Ako na kratko okrenemo film i zamislimo sebe u ulozi onoga koji propisuje kazne drugima tada dolazimo do bojkotiranja jer “udaramo po đepu” na način više ne trošimo na određenu uslugu ili proizvod. Zato je bojkotiranje najlakše sagledati i shvatiti kroz ekonomsku perspektivu u privatnom sektoru. Tvrtke i korporacije će itekako reagirati ako ih potrošaći kazne bojkotiranjem njihovih proizvoda jer ne mogu opstati na tržištu bez zarade. Postoje brojni primjeri kako tvrtke mijenjaju svoje proizvode, usluge i politike poslovanja kako bi stekli povjerenje potrošaća i privukli veću zaradu. Možda najpoznatiji primjeri za to su razni bojkoti proizvoda koji se testiraju na životinjama i posljedična reakcija i promjena u tvrtkama da se praksa testiranja na živorinjama prekine. Radikalno oblikovanje naših potrošaćkih po etičkim i moralnim principima ima mogućnost pozitivno usmjeriti čitavu svjetsku ekonomiju jer smo svi dio tog sustava koji gradimo na način na koji trošimo svoj novac. Jednostavno nemamo izgovor za smjer u koji ide svjetska ekonomija dokle god ne živimo negdje na selu isključimo od svojeg rada.
Bojkotiranje politike i javnog sektora je malo teže za shvatiti jer se često ne radi o ekonomskom obliku bojkotiranja. Država uglavnom više ne prodaje svoje usluge i proizvode građanima što je stvar prošlosti i propalih sustava komunizma i socijalizma, ali i dalje postoje načini kako se može ekonomski bojkotirati politku i javni sektor. Kada država prepusti određeni resurs po klijentelističkoj osnovi i bez javnog natječaja nekoj pranvnoj osobi jasno je koga bojkotirati. Npr. kada se preda u zakup poslovni prostor u državnom vlasništvu po nikakvoj cijeni najma gdje pravna osoba otvori svoj restoran i kafić ili restoran građani bi trebali bojkotirati upravo taj kafić/restoran čime će direktno kazniti vlasti i poslati jasnu poruku da se takva praksa neće tolerirati sada ni u budućnosti. I nikome neće pasti na pamet na sličan način klijentelistički način pokrenuti svoje poslovanje jer će unaprijed znati da im je zagarantiran poslovni neuspjeh.
Međutim bojkotiranje politike i javnog sektora najviše se manifestira u drugim ne-ekonomskim oblicima kao npr. uskraćivanjem naše pažnje i participacije. Za primjer se možemo poslužiti Svjetskim skijaškim kupom “Sniježna Kraljica” za koji je dobro poznata ekonomska neisplativost, brojni povezani klijentelistički poslovi i općenito suludost ideje u ekološkom smislu. U nekom idealnom scenariju da su građani toga svjesni i da bojkotiraju taj događaj ignoriranjem (ne odu fizički na natjecanje, ne prate televizijsko emitiranje itd.) sponzori bi prestali sponzorirati događaj, a sportašima bi bilo neugodno uopće sudjelovati na takvom natjecanju te bi i oni izvršili bojkot sudjelovanja. Iduće godine kup se nebi više održao i gradonačelniku više nebi palo na pamet organizirati sličan događaj jer bi unaprijed znao da mu je zagarantiran neuspjeh.
Uvijek postoji način kako bojkotirati politiku i javnu vlast samo ovisi o našoj dosjetljivosti, složnosti i upornosti hoće li bojkot biti učinkovit jer sam po sebi bojkot je izvanredan način demokratske participacije!
A što sve ti trenutačno bojkotiraš?