DRUGAČIJI POGLED
Pokret “Nisam tražila” koji je kod još u usijanom stanju nastavak je #MeToo pokreta koji je 2017. godine pokrenula Alyssa Milano. Prethodno smo pisali o tom pokretu u konktekstu važnosti zviždanja kao jednog učinkovitog alata demokratske participacije koji je već polučio opipljive rezultate u smislu posljedica za prijavljene nasilnike – otkaza sa posla, sudskih tužbi i preustroja institucija. Svakako treba nastaviti ohrabrivati žrtve kako bi nastavile sa zviždanjem i treba vršiti pritisak na odgovarajuće institucije kako bi se odgovorni doveli pred lice pravde. Međutim što je sa širim kontekstom pokreta u smislu utjecaja na društvo?
Jednu zanimljivu perspektivu na pokret podijelila je u Jutarnjem listu sjajna mlada novinarka iz Londona: Ella Whelan. Ukratko Ella upozorava da pretjerana zaštita žena kao ishod ovih pokreta može ujedno dovesti do smanjenja sloboda za žene, prevelikog uplitanja države u svakodnevni život građana i općenito iskriviti društvenu percepciju. Sloboda sa sobom donosi određene rizike, a zašitta nije uvijek najbolje rješenje.
CASE STUDY I NAŠA REAKCIJA
Intervju je itekako vrijedan čitanja jer se nalazimo u žarištu zbivanja jednog društveno-političkog pokreta koji će kod nas tek poprimiti jasno usmjerenje i prema tome oblikovati javnost i buduće generacije. Što možemo napraviti kako bismo izvukli maksimalnu pouku iz pokreta? Kakvo društvo želimo izgraditi? Jeli postoji savršeni omjer sigurnosti i slobode? To su samo neka pitanja koja je potrebno držati u javnom diskursu. Svaka obrazovno odgojna ustanova trebala bi što više poticati raspravu na ovu temu u što širem kontekstu.
