U POČETKU BIJAŠE ZVIŽDUK
Već nekoliko dana čitavo ex-Yu područje se trese od zviždanja brojnih žrtvi sexualnog zlostavljanja u raznim kulturnim i obrazovnim ustanovama i šire. Sve je započela 25-godišnja srpska glumica Milena Radulović koja je prijavila seksualno zlostavljanje od strane 68-godišnjeg učitelja glume Miroslava Mike Aleksića. Nakon što su mediji razglasili ovu prijavu situacija se ozbiljno zahuktala, a efekt se proširio daleko van granica Srbije. Uskoro su četiri bivše studentice Akademije dramskih umjetnosti u Sarajevu – Ana Tikvić, Nadine Mičić, Asja Krsmanović i Matea Mavrak – osnovale Facebook stranicu “Nisam tražila” koju su uskoro preplavile razne prijave zviždačica-žrtvi seksualnog zlostavljanja.
Upravo svjedočimo o velikom događaju za slobodu građana i ravnopravnost spolova. Također ova afera u središte pozornosti stavlja zlouporabu pozicije i moći onih koji su počinili ova zlodjela kao i čitave institucije za koje su ti individualci bili zaposleni ili još uvijek rade. Krenuli su prvi otkazi, dižu su formalne tužbe, vodstva upletenih institucija se ruše i restrukturiraju, a političari se prozivaju na odgovornost i hitno djelovanje po pitanju zaštite i građanskih prava. A tek je krenulo…
OD JEDNOG ZVIŽDUKA DO EFEKTA LEPTIRA
Nisam tražila u kontekstu demokratske participacije spada pod kategoriju ZVIŽDANJA. Upravo svjedočimo o moćnom učinku zviždanja u svim područjima naše stvarnosti – od podizanja svijesti o prisutnosti sexualnog zlostavljanja u našoj neposrednoj blizini do niza smjena i otkaza okrivljenih iz institucija u kojima su radili. A sve je započelo jednom jedinom prijavom hrabre mlade glumice koja je dala hrabrosti i snage ostalim žrtvama da učine isto. U samo nekoliko dana jedan zvižduk zatresao je dobar dio balkanskog poluotoka. Posljedice ćemo kako se čini moći pratiti još tjednima, možda mjesecima u nadi da će svaki zlostavljač biti što prije doveden pred lice pravde.
U ovo doba kada svi gubimo povjerenje u demokraciju i moć građanske participacije pokret zviždačica Nisam tražila treba poslužiti kao jasna poruka da su građani, u ovom slučaju građanke te koje imaju stvarnu moć u svojim rukama ukoliko koriste oblike demokratske participacije poput zviždanja za unaprjeđenje i boljitak društva. Zviždačice-žrtve se možda nikada neće oporaviti od traumatskih posljedica zlostavljanja ali će svojim aktivizmom itekako spriječiti da se slična zlodjela ne ponove u budućnosti ili barem spriječe do određene razine.
RUŠE SE KAO DOMINO KOCKE
Bez medijske pokrivenosti i učinkovitosti društvenih mreža naše zviždačice možda uopće nebi stvorile ovakav moćan internacionalni učinak. Prema tome Nisam tražila je slučaj koji nam svjedoči o društvenoj koristi slobodnih medija bez kojih bi Milenina optužba ostala nezamijećenja i sa minimalnim posljedicama. Ovako smo svjedoci domino efekta u kojemu se zlostavljači razotkrivaju, prozivaju i pravno gone.
Preostaje nam da tješimo, štitimo i pohvalimo žrtve za njihovu hrabrost, potičemo zviždanje što večeg broja žrtvi koje za sada još šute te vršimo pritisak na insitutucije i pripadajuće političare kako bi se poboljšao učinak optužbi. I brojimo efekt svega toga skupa:
Hrvatska
- 4 profesora dobila otkaz
Srbija
- 5 profesora udaljeno sa dužnosti
