Zaboravljeni i bivši gradonačelnik grada Zagreba koji je u jednom jedinom mandatu napravio više od dosadašnjeg gradonačelnika koji je iza sebe imao 20 upravljanja Zagrebom. Goran Beus Richemberg objavio na svom FB zidu 2019. tekst o Peri Pirkeru (1963.-1967.) kao dio istraživanja o zagrebačkim gradonačelnicima njemačkog porijekla objavljvenog u Godišnjaku Njemačke zajednice 2019. godine. Prenosimo ga u cijelosti:
“Proučavajući učinke i doprinos razvoju grada Zagreba (od 1850. do danas) devetorice gradonačelnika germanskoga porijekla došao sam do zaključka da je posljednji u nizu od njih devetorice, po svemu najuspješniji i najsposobniji zagrebački gradonačelnik svih vremena, bio čovjek koji je potpuno prešućen i kojemu u Zagrebu (ali ni u njegovu rodnom Varaždinu) nije posvećena ni jedna ulica ili trg (jest u Sesvetskom Kraljevcu i u Slavonskom Brodu). U svome četverogodišnjem mandatu (postao je gradonačelnik s 36 godina!) učinio je toliko toga da ne možete vjerovati. Dovoljno je reći da je u njegovo vrijeme izgrađeno 26 tisuća stanova pa da se već zapitate kako i zašto o njemu ne znamo ništa. Donesen je (prvi nakon Heinzelova) urbanistički plan po kojemu je Zagreb isprojektiran za 950 tisuća stanovnika. Da vam još kažem i to da je sagrađeno 35 škola i 6 dječjih vrtića, 5 novih velikih tvorničkih postrojenja i 2 velike farme, nova gradska plinara, vodocrpilište u Maloj Mlaki, da je otvoreno više od 270 trgovina (među kojima su bile i tri robne kuće Nama), izgrađeno 30 km savskih nasipa, 100 km kanalizacijske mreže, novi terminal i produžena pista zračne luke na Plesu, novi željeznički most na Savi, cesta Zagreb-Velika Gorica, žičara na Sljemenu, stalno postrojenje za klizalište na Šalati i kompleks sportskog centra na Sveticama.
Kruna svega je činjenica da mu se u drugoj godini mandata dogodila najgora poplava u povijesti Zagreba kad se jedna trećina grada, u kojoj je živjelo 180 tisuća Zagrepčana, našla pod vodom, a njih 10 tisuća ostalo je bez krova nad glavom. Dakle, uz sve navedeno, morao je koordinirati i veliku akciju zbrinjavanja postradalih, podjele humanitarne pomoći, čišćenja grada i sanacije katastrofalnih posljedica poplave, što je vrlo uspješno i učinio. Da je samo to odradio, trebalo bi ga pamtiti i slaviti zauvijek. Stradao je 1971. godine kao hrvatski proljećar.
Na prvom plenumu Hrvatske lige za borbu protiv raka izabran je za predsjednika. Hrvatska je liga samostalno uspostavila međunarodne kontakte te samostalno postala članice Međunarodne udruge za borbu protiv raka. Karcinom nije uspio pobijediti. Umro je 1. kolovoza 1972. Premlad. Zašto je zaboravljen?“
